J'adore

Jabuke i vino čekaju, i reš prepečen tost. 7.1.2010. ♥

17.01.2012.

Remember me?

Danas je mom dragom blogu 4 godine. 4 duge, drage godine. Sjećate li me se? Ja se vas vrlo rado sjetim. Moram nešto napisati da bih obilježila današnji dan. Nadam se najboljem.

12.09.2011.

Dođe mi ponovo da pišem; a osjećam se izgubljeno. K'o su svi ovi ljudi na bloggeru?

ne

30.04.2011.

♫♬ You just keep me hangin' on



Hello, my dearest blogger girls :)
Kasnim sa ovim postom par dana, al' šta je tu je. Zapravo, ne znam zašto sam ga počela pisati sad kad za pola sata moram da idem do grada. Vjerovatno ovo standardno, pred 1. maj.
Da vas pitam, gdje ćete, šta ćete? (ako niste već otišli..)
Ja ću biti sa svojim malenim, nećemo nigdje ići, samo ćemo se izležavati i gledati Fox life. Hahaha. Da, da. S njim se uvijek maksimalno ulijenim. Fox mi je, blago rečeno opsesija. Na mom TV-u se ne čuje ništa drugo, samo američke serije. Prije nego što su na moju kablovsku uveli FOX, nisam ni gledala televiziju. No, to je nebitno. Sutra, dakle... Napravit ću nam rižoto sa morskim plodovima, pa onda sladoleed.. Ili ću taj dio ostaviti za ponedjeljak ?! Jer nisam kupila m. plodove a ne radi sutra ništa.
Nema veze! Onda, neka bude samo sladoled!
Takva je uživancija što imamo ovoliko vremena da se odmorimo. U petak sam bila prva smjena, a u srijedu u školu idem tek oko pola 2. E baš željno iščekujem juni. Negdje sam vidjela da završavamo 9.! Je li istina? To bi bilo savršeno.
Ali, kakve sam nafake, Prva gimnazija će ići i 10., mogu se kladit'. Hahaha.
Moja draga Dž. je sa momkom u Počitelju, na vikendici i nadam se da se dobro zabavljaju. E, to me potsjeti... Moram joj poruku poslati.
Ja se osjećam ok, usprkos vremenu. Danas se on probudio prerano, oko pola 10, morao da ide pomagati mami oko selidbe (koja nikako da završi, počinjem se nervirati -.-'  - meni baš malo treba!).. Ali ja sam zato nastavila spavati.. I čitav dan provela u horizontali. Kakvo uživanje, ljudi.
Što se tiče škole.. Treba da ispravim jedno dva, tri predmeta da prođem odličnim. Ali se ne zamaram puno oko toga... Ove godine nisam knjige otvorila. Dobro sam prošla, kako je moglo da bude. Kakvi ste vi sa ocjenama?
Ljeto će biti lijepo, nadam se. Željno ga iščekujem. Od godine do godine, samo za to živim. More, plaža, sunce. Volim da ništa ne radim, hahahaha. Previše se ulijenim nekad. Moram se trznuti.

Moram da idem sad... Žuriiiim... Kasnim, po običaju..

28.04.2011.

Tako sam umorna i pospana...Večeras post ako bude imala vremena.. Yeah.. I'm about to..



Love him

24.04.2011.

J'adore Hardore!



Ne znam koliko puta treba reći koliko mi je žao što blogger nije ono što je nekad bio. Što je pust i što su skoro sve moje drage blogerke otišle;
Ipak, ostaje utisnuto naše dragocjeno druženje. Falite mi i volim vas.

Promjene mojih osjećanja su tako rapidne i nejasne, ja ne znam u kakvom se ovo periodu nalazim; ali bukvalno u jednom trenutku sam najsretnija osoba na svijetu, u drugom bih se zatvorila i ne bih izlazila iz sobe nikako. Valjda je to normalno?! Ali ja nisam navikla i ne želim da se navikavam. Moja se nervoza taloži, pritisak i stres je gomilaju. Smršala sam na 62 kile, danas sam se vagala. Kad sam njega upoznala imala sam 69. Na moju visinu od 170 to je bilo puno. I onda me on počeo sekirati. I ja od tada samo mršam. Haha. Dobro je to. Bilo je oscilacija i u težini, kao i u svemu kod mene. Nije moja želja bila da mršam, jednostavno se tako desilo. Ne mogu ništa da jedem i muka mi je.



On i njegovi se sele, međutim, njemu to, naravno, nije po volji. Tu sam naravno ja da pružim ruku spasa. Dogovorili smo se da ćemo neke njegove stvari ostaviti kod mene, pa da će par dana u sedmici živjeti kod mene, par u novoj kući. Ma doduše, kao i do sad. Užasno smo se zbližili. Sebi više izgledamo kao mladi bračni par nego kao momak i djevojka. Nekad mi to odgovara, nekad ne. Znate mene. Hahaha.
Stalno mi nešto smeta; moram da se mijenjam...

Danas sam pomagala njegovoj mami oko pakovanja. Baš sam pravaa snaha! hahahahaha.

17.04.2011.

Spoiler alert!




Ja sam svjesna toga da on ne može biti savršen, nije da ja tražim to od njega. Savršenstvo je samo riječ, optimum, nešto što zaista ne postoji, ili se barem kod svakog drugačije ispoljava i ogleda. Samo želim uvijek da bude suprotno od onoga što je već. I to je moj najveći problem. Kada je bio odsutan, hladan, labilan i nepovjerljiv smetalo mi je užasno i patila sam, dosta dug period. Sigurno čitavu godinu naše veze. Došla sam do krajnjih granica, istrošila svu moguću energiju koju sam imala. Taman kad sam skupila preostale atome, odlučila da ga ostavim, da mu se ne vratim, da ga ne vidim i ne čujem. On postane ovakav. Dobro, neki bi ga još uvijek nazvali iritantno nemarnim i izgubljenim u svojim sopstvenim iluzijama ali drugačiji. Bolji. Predaniji.
BAŠ ONDA, kad meni to nije trebalo, kada sam prestala biti bolesna od njega.
I kad sam ga stavila na samu kocku, otvoreno, bez dlake na jeziku, u njemu se nešto dogodilo. Smeta mi sve. Smeta mi što sam počela primjećivati svaku Božiju sitnicu kod njega. I još više mi smeta što mi se ni jedna od njih ne sviđa. Čak šta više. Iritira me do zla Boga. Promjenili smo uloge. Ja sam ta nezainteresovana. Vječito natmurena. Ubijena od dosade. A on se, imam osjećaj trudi. Mada, primjetio je, naravno, moje oscilacije u ponašnju. Naravno da misli da je problem u tome što je on bolji. Ali nije. Ja sam se istrošila, to je to. I dalje želim da ga ostavim. Želim da idem dalje. Ali me ovo vuče samo niže i dublje i ne mogu da opet istu snagu skupim, sada, kada mi s njim zna biti savršeno. Treba mi jaka volja da mu oprostim za sve što je do sada radio. Mora se pošteno potruditi ako želi mene istu kao što sam bila prije...
Stvarno ga volim, stvarno, istinski. Održali smo se usprkos svemu, i žao bi mi bilo da se to sve baci u vodu.
Inače, kad mene ne pucaju prenosi, nama je prelijepo. Nema ništa ljepše nego zaspati i probuditi se pored osobe koju voliš. :)

03.04.2011.

Mojne tako teaatralno, brate.



Neću uopšte da pišem i pravdam se, da izmišljam razloge što nisam dolazila na ovu dragu stranicu. Uživam u životu koliko god mogu, uzimam sve što mi pruža. Pokušavam se što manje nervirati, znam, nemoguće je za mene da to iskorjenim. Ali, trudim se. Treba iz života izbaciti nepotrebne osobe, koje zagorčavaju sve, koje smetaju i žele zlo. A ostaviti one vrijedne pažnje, koji te vole, iako je takvih dosta malo. Međutim, sve dok ih ima, ja sam zadovoljna i dobro je!
Posvuda, tu su ljudi željni dokazivanja, iznova i iznova, neprestano se ubacuju gdje im nije mjesto. Ili pak pokušavaju da sruše nešto što si gradio mjesecima, možda godinama. Treba imati snažnu volju suprotstaviti se takvima. Mnogim stvarima zaista treba reći 'ne'. Reći 'ne' i to zaista i ne uraditi. Same riječi su puste i nebitne, čovjek od njih samih nema ništa. Djela. E, djela su ono što te karakteriše. Ne volim kad se ljudi hvalisaju svojim posjedovanjem, ili prave da su nešto što nisu. Tim riječima sebe profiliraju, a zapravo su potpuno drugačiji. A nekad i pomislim da su se stvarne vrijednosti opasno poljuljale. Nema od toga ništa, dječaci.



Aaaali, idemo mi na vedrije teme. Pošto me dugo nije bilo, vrijeme je da dadnem opširan osvrt vizavi prethodna 2 mjesecaa koja nisam pisala.
Ja bih da ovu školu otkantam prvo. Nemate ništa protiv ? Ok. Jednom riječju: BrojimSekundeDoKrajaOvogVelikogPieceOfShitKojeZovemoŠkolom. Drugi razred me izmori do srži. Znam da su u pitanju dva mjeseca ali ljudi moji jedva izdržim. Šta bi tek bilo da učim ....
Nisam sigurna da ću proći odličnim, nisam se ni trudila za to, u prvom razredu mi se posrećilo pa sam uspjela izgurati prosjek, ali to mi je trenutno bitno isto k'o lanjski snijeg, tako da mi je parola 'mooojne tako teeatralno, braate' ... kao što i sam naziv posta kaže. Fazon je u što manjem nerviranju i čuvanju sebe. Ako sam sebe ne čuvaš, ko će da te čuuva ? :)




Kako je ovih dana vrijeme maaagično, i ja se odmah osjećam prosvjetljenom i sretnom! I baš mi raspoloženje varira. Što se mog malenog tiče, sedmog nam je 15 mjeseci. S njim je sve lijepo, mada mi dođu trenuci kada poželim da udaljim od njega. Znate, čudna sam vrlo. Dok ga nisam imala kraj sebe u tolikoj mjeri koliko sam ga željela, žudjela sam za njim, kidala se, patila. Bog sam zna koliko sam suza proplakala zbog njega. Negdje to neko bilježi. U to vjerujem. Doći će sve na naplatu. Al' o tom, po tom. Poslije takvih situacija, nakon desetina neprospavanih noći, čovjek ojača, stvori neku odbojnost prema osobi koja ga je stalno povrijeđivala. Kad ta ista osoba počne da se ponaša lijepo, (koliko god to lijepo on znao, vidim da se trudi i da daje sve od sebe), postane ti licemjerna u očima iako znaš u duši da nije. Shvatio je mnoge stvari, jako sam svjesna toga, shvatio prije svega da me voli i da ne može bez mene, i da ne mora. Odustao od Turske, našao posao, početi će da studira od sljedećeg semestra..Nadam se da će se uspjeti izvući iz krize koja ga prati godinama. Ja sam tu za njega i bit ću mu podrška, a s vremenom ću ispraviti sve ono što mi smeta kod njega i što smatram da je ružno i nepotrebno.Al' polako. Kod njega sve mora biti tako. Puno tolerancije, živaca, strpljenja. Više volim da mi je u životu kako god, nego da ga nema uopšte. On je moja prva ljubav, nadam se da će tako i ostati, bez obzira na sve njegove mane, i sve loše strane koje su se gomilale, ostajemo skupa, prebrodili smo svašta, imam novu snagu i vjeru u nas.
Inspirational speech. Hahahaha.



Što se tiče prijateljstva, moje standardno. Draga Dž., uvijek mi je bila i ostala broj jedan. Svašta smo proživjele, evo i s njom ostajem bez obzira na sve. Volim reći kako u svom životu imam i momka i curu i drago mi je zbog toga hahahaha. U mnoge ostale prijateljice sam se razočarala, ali eto, podnosi se nekako. Svoju L. sam poželjela nismo se sigurno mjesec dana vidjele; jedva čekam vikend, mojaaa si tada, da znaš ! Sva sam poletna i zadovoljna, sa mnogim aspektima svog života. Trudiću se da ostane tako.

Imam mnogo planova. Izabrati jezički smijer, da me sunce obasja, završiti drugi razred, dočeekati toplotu, ići na more, odmoriti se preko ljetnog,  napuniti baterije za treći razred. I onda u nove pobjede. Daj nam, Bože, svima snage. Mi to možemo, mladi smo, zdravi, i trebamo biti puni poleta i sreće. Dobro, ja znam da malo serem sa ovim 'volimo se i budimo sretni' ali sam skroz u tom fazonu sad, pustite me hahaha.

Volim vas. Nadam se da ćemo se vratiti u prijašnju furku, uvijek nam je to išlo najbolje. ♥.♥.

20.03.2011.

I deeply, sweetly, simply love you..

Love is not about finding the right person, but creating a right relationship. It's not about how much love you have in the beginning but how much love you build till the end.

24.02.2011.

Počinjem da se navikavam na ove lijepe trenutke s njim :)

23.02.2011.

But fate can't break this feeling inside that's burning up through my veins...



Na jastuku bdim na ponoćnoj strazi, kao stari posustali ratnik kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik. Pod oklopom drhti košuta plaha, većno gonjena tamnim obrisima straha koja strepi i od mirnih obronaka sna..


Uvijek pokušavam u kasne sate da racionalno pogledam sve,  cjelokupnu situaciju, ne samo svoj život. Jer koliko je zapravo jedna mala jedinka bitna u ovom svijetu punom istih ljudi, sa istim težnjama i nadanjima. Pa, onda, shvatim koliko smo samo sebični i koliko smo pohlepni želeći da imamo sve za sebe, želeći dobiti najviše pažnje, biti prvi, pobijediti isto toliko jadne, male čovječuljke oko nas. A nikad se, zapravo, ne zapitasmo šta to neko drugi osjeća. Koji su njegovi razlozi zbog kojih je iskovan baš takav. Možda on u sebi nosi identičnu tugu. Ali, kako da razumijemo druge, i njihovu patnju ili radost, kad ni sami sebe ne razumijemo...

... Ja znam da vreme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo. Al' meni, eto, ništa 'sem nas dvoje nije valjalo.

Toliko osuda oko nas, nismo ni svjesni. Ako želimo da osudimo druge, nije li tako da moramo prvo biti svjesni samih nas? Mene, ipak, od svega, najviše zaboli nezahvalnost. Ni jedno 'hvala ti što si bila kad niko nije', ni jedno 'izvini što sam đubre kada najmanje zaslužuješ', ni jedno 'molim te', ni jedno iskreno 'kako si, treba li ti šta'. Ne. Kako da ih i bude te iste misli po pravilu ostanu zakopane u dubinama ili okamenjene na jezicima. Sve će se jednom pogledati. Sve će doći na naplatu. A, opet. Ko sam ja da govorim o drugima...

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje. I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje, al' uspevam da još jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim.

Što su reći, kremen što se izliže. Kad-tad.

18.02.2011.

Sretan mi rođendan :)

17.02.2011.

Hello, Houston? We have a problem!

Pripremala sam se da napišem ovaj post, stvara mi se pritisak, kao da šaljem aplikaciju za stipendiju na Hardward. Dobro, neću pretjerivati, ali stvarno mi je ovo nedostajalo i nemate pojma kolika mi je želja da vam ispričam SVE šta se desilo, s iznimkom da ću izostaviti par sočnih detalja,  koje nisu čak ni za anonimni blog (doduše, ne baš tako anoniman).

Posljednji post obima većeg od 10 riječi napisala sam 17.01.2011. Shame on me! Ali ne možete reći da nisam baš dolazila na Blogger. ! Bilo je tu jedno 10 postova tipa 'TAAKO SAM SRETNAA, VOLIM GAA.' Izvinjavam se na tome, stvarno sam bila previše entuzijastična :P Javljam se iz više razloga:

1. Sutra mi je rođendan :D

 Dobro, nije to najvažniji razlog, ali je u svakom slučaju udaran. Žene se nikada ne pitaju za godine, tako da ni vi mene ne pitajte ništa. Dobro, ipak ću vam reći.

15 < x < 17

Eto. Tek, tek.

Slavićemo i bit će nam dobro do zla Boga, sigurna sam. Moja A. i ja isti dan rođene, tako da ćemo slaviti zajedno. Oriće se „Još po jednu, pa idemo, da još negde zaginemo, ko ne može da nas prati, nek se kući vrati!“ To će biti jedan dernek, a onda ću vjerovatno još jednom izaći u svoje drugo, fino društvo i otići na neku kafu :) Imam mnogo prijatelja, šta ćete (a)

2. Ne znam kako, ne znam koji je razlog, ne znam da li trebam baš puno o tome pričati, da ne ureknem ali. . . S mojim malenim je toliko sve dobro, da ja navečer ne mogu da zaspem već se pitam šta nije u redu, pa NEMAMO PROBLEMA. Hahahah. Eto ti lude glave. Dobro, prepustila sam se.

I love my dresses, skirts, perfumes and jewels

I love my money, power

And I love my sex!

Tome ima jedno dvadesetak dana, prestala sam da brojim. Mene je jedan dan opalilo da budem vesela, i tako da smo se našli. I nije bilo one stare tenzije, nije bilo svađe, nije bilo problema. Samo smo se smijali, zezali, uživali jedno u drugom, što se dugo, dugo, duugo nije desilo na pravi način. Od tada me zove svaki dan, viđamo se svaki dan, baš kao što bi par i trebao da radi. I bilo nam je 13. mjeseci sedmog, i ne mogu da vjerujem. On je jedna od rijetkih osoba koja mi nije ni najmanje dosadila nakon mnogo vremena, a inače sam takva osoba, ne volim stalno iste situacije ili stalno iste ljude u svakom aspektu mog života uvijek i iznova. On je izuzetak i „držimo palce ja i vrag i ja, da potraje ta magija“

*.*

 

Yours.

Mine.

Valentinovo je bilo prelijepo. Pitala me bloggerica Secrets .

Svijeće po cijelom stanu, sok od višnje (mi ne pijemo :P), nas dvoje, muzika, mrak. Joj, nema mi ništa ljepše od toga. Donio je dvije Milke, hahaa. Jednu sam odnijela sljedeći dan u školu, samo što sam se okrenula, čokolada je nestala, raja samo žvače. A. me je pogledala svojim 'srnećim' pogledom i puna suosjećanja rekla „Kako si tako darežljiva :'( „ Hahahaha. Lutka.

I onda njegov rođendan. Šesnaestog, tj. jučer. Dva dana prije mog.Našli smo se oko ponoći, i hodali naseljem, bili u parku, bilo nam je divno (to je prednost kad živite sami i kad imate punoljetnog momka). Samo on mi treba da mi dan bude kompletan, da se osjetim ispunjenom :)

Pitam se do kad će trajati. Nadam se još dugo. Volim ga. *.*

Nisam danas išla u školu, neću ni sutra. To mi je bio rođendanski poklon iz Doma zdravlja :D ! Malo kahneš, oni ti dadnu opravdanje za 5 dana. Thanks :D

Jako mi je lijepo, hvala Bogu, najljepši poklon za rođendan bi mi bio kad bih se sutra lijepo provela (a hoću!), nastavila s njim da budem, škola nastavi ovako dobro (dobila sam jedno 5,6 petica woohoo :D). I to je to. Ne treba mi punoo. Volim vas. Nadam se da niste izgubili naviku da me čitate i komentarišete.

 

 

komentarii :*

16.02.2011.

Sretan ti dvadeseti rođendan, ljubavi najveća :)

12.02.2011.

Dženi moja, sretan rođendan jučerašnji. Savršeno je bilo.

Volim ga najviše na svijetu!

07.02.2011.

13 mjeseci! ♥

04.02.2011.

KAKO GA OBOŽAVAAAAAAAAAAAM, NAPOKOOOOOOOOOOOON MI JE TAKO SAVRŠENO S NJIM ŠTA SE DOGAĐAAA ? ne mogu da vjerujem, sretna sam *.*

02.02.2011.

Znači najbolja 3 sata s njim, ne u životu al' u zadnje vrijeme, mogu reći. KAKO JE BILO DOOOOOOBRO, OH BLOODY HELL!

aaaaa!

30.01.2011.

Back to Black. Fuck it, man.

23.01.2011.

voliim gaaaa. ♫

Ponedeljak je pred vratima al' niko ne sme ni da ga pomene. Mi ljubimo se, ljubimo se satima sve dok nas jutro ne opomene. Bože, koliko je volim.

Spavaš na mome ramenu, umesto jastuka sam ti ga ponudio. Ja se ne usuđujem da dišem da te slučajno ne bih probudio. Bože, koliko je volim.

I dok se borim da ne izgorim jer kao šumski požar plamtim gledam te dugo, o, moja tugo, svaku sitnicu želim da pamtim. Bože, koliko je volim.


Kakvih pjesama savršenih ima, kakve poetičnosti, koliko emotivnosti. Moglo bi se reći da trenutno ova pjesma poklapa sa nekim detaljima sinoćnjeg stanja i situacije, polusvjesna sam i dalje :)

20.01.2011.

welcome to the caribbean, love.

17.01.2011.

3 6 5 je prošlo dana.



Godine.
Čudno je kako se brzo nižu, prolaze, neprimjetno, tiho. Ni jedan dan nije posebno bitan za cjelokupan život a kad se okreneš ... Svaki taj dan te na naki način obilježio. Pa makar se redali, čine nešto. Nekad imam osjećaj da ja stojim na mjestu i gledam kako vrijeme prolazi pored mene.
A ja to mrtva hladna gledam i ne poduzim previše akcija da bih uskočila u taj tok.

Moj se život pretvorio u jedno obično čekanje. Čekanje nečega što se, imam osjećaj, nikada neće dogoditi. Ali, da budem iskrena, nemam posebne snage da se borim i budem živahna šesnaestogodišnjakinja kakve viđam oko sebe. Više se osjećam kao da mi je 30. Kao da mi je muka svega. Izmoždena sam. Daleko bilo od depresije ili tuge. Samo sam bezizražajna. Ali nije ovo jedan od nostalgičnih postova.

Danas je radostan dan :P
Moj blog slavi treći rođendan (cheers)

Vraćamo se u arhivu, kako to obično biva. 17.01.2010.

Ni dalje ne mogu da vjerujem da je 2010. 'prošla godina'. I ne mogu da vjerujem kako sam još prošle godine bila neiskvareni nevini djevojčurak pun optimizma i sreće :) Još mi je teže kad shvatim da ni jedan od navedenih aspekata više nije isti.

Međutim, život je takav, promjenljiv i nestalan, pruža ti i uspone i padove i to svi znamo. Treba se znati nositi sa uspjehom i izdržati poraz.
"Ne, ništa nije bilo, a da nije moralo, nema toga lica što se nije boralo, nema kamena što neće jednom postat' prah a ni ramena što neće osjetiti strah!"



Ovaj blog mi je uvijek bio podrška. Ta podrška se ogledala u vama, mojim dragim curama. Nekima ne znam lik, ali znam dušu. Valjda je to ono bitno. K'o što kaže Exupery: bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi. U većini situacija se apsolutno slažem sa ovom floskulom, ili izrekom, ali neke ljude zaista ne treba gledati srcem jer to ne zaslužuju ni najmanje.

Uglavnom. Tri godine pisanja. Koliko je suza palo po tastaturi. Eh, kad se sjetim. Ili sa koliko uzbuđenja sam znala tipkati slova, užurbano. Ili napišem 5 kilometara dug post i onda nešto pritisnem i ode sve u tri lijepe. Hahahaha. Eh, te postove ne mogu da prežalim.
Al' u svakom slučaju lijepo je uvijek bilo. Drago mi se vratiti i vidjeti šta je sve bilo, kako sam se osjećala u posebnim trenutcima. Želim se vratiti na početak prošle godine.
Ustvari želim se vratiti u svaki trenutak kada se bila s njim. Sada je ovo sve tako beznačajno kad nema njega kraj mene.



Al' svejedno. Ima tu par osoba koje me drže. Zbog kojih ovo može biti lijepo. Sve se gubi. Nadam se da će se i mom životu vratiti onaj prijašnji sjaj. Držite mi fige. Volim vas.

07.01.2011.

7.1.

Godina dana. Volim ga, zajebi sve.

06.01.2011.

That was quite a show. Very entertaining.

Prijašnji post ne liči ničemu, znam. Naškrabala sam ga bukvalno, da nema veze sa životom.




Vizavi 2010. godine...
Početak je bio prelijep (: Slavila sam fino, bukvalno preko noći dobila dvije saavršene prijateljice (isto tako ih preko noći malo kasnije i izgubila) - kako došlo tako i otišlo. Počeli smo izlaziti, ma čovjek nas nije mogao upratiti. Nas četiri, kakva senzacija. Hahahaha. Štiklice, haljinice, šminka. (čemu sad se pitam?) Upoznala sam njega. Najveće blago i najveća greška koju sam u životu imala. Sve u jednom. Hodalo se po gradu, dernecima, išlo po vikendicama.. Sprijateljila se sa A. i drugom A. i trećom A. iz razreda. Smatrala kako mi život malo po malo postaje idealan. Znate, okružena prijateljicama, imala njega, škola išla po planu.
I nekako, rado bih se vratila u to doba da osjetim malo tu sreću ponovno. Sa mojom A. se zbližila jako, počele izlaziti, upoznavati se sa mnogim ljudima. Bože, kad pogledam, sve je to bilo tako kratkog vijeka. Onda njegova Turska, non-stop ubijanje u mozak s tim. Naši oni momenti, pa svađe, pa mirenja, prekidi, sranja, suze, suze, nerviranja :)
Pitam se, da li je onih prvih par mjeseci zaista vrijedilo svega toga?
Ljetni raspust. Oo, pilo se i pušilo, neću to da krijem, kakve prolazne senzacije, kakve puste gluposti, ništa lijepog nisu ni donijele. Niti će ikome ikada. Kako je godina išla dalje, kako su se dani nagomilavali, postajalo je sve teže. Skoro tri mjeseca njegovog odsustva. Turska, samo mi je to bilo u glavi. Skype, Facebook. Zatvorila sam se u kuću bila, doslovno. On mi je bio na pameti non-stop. Nadala sam se da će da se vrati. I vratio se. Ali ništa nije teklo po planu. Postao je tako udaljen, tako više bilo čiji nego moj. Tako se više nismo viđali svaki dan. Ni čuli. Prođe po 10 dana da se ne čujemo. I kada se vidimo kao da se ništa nije desilo. I šta imam od toga? šta ja imam od toga kad se bliži prokleti 7. januar, prokleta godina dana, prokleti zatvoreni krug. A ja se bojim njega nazvati jer mislim da više nije moj. Možda će nekad ponovo biti ali trenutno nije. I ne očekujem ni najmanju stvar od njega. Mislila sam da mogu biti s drugim. Pokušala sam. I nakon samo jednog poljupca sa duplo boljim dečkom sebi obećala da u moj život ne puštam apsolutno nikoga bar još par godina.



I guess that's what I get
For wishful thinking
Should've never let you enter my door
.

Eto. Moja godina je stala u par rečenica. 365 dana smijeha, plača, nostalgije, uzbuđenja, nesvjesnosti, užitka.. Sve te emocije, sva sreća, sva tuga ? Je li moguće da je prolazi sve? Za šta jedan obični čovjek uopšte živi? Koja mu je svrha? Da jednom bude zaboravljen?



Česta pitanja koja čujem ovih dana su : Novogodišnje odluke/rezolucije, šta očekujemo od 2011., šta želimo promjeniti....
Tipične gluposti abnormalno monotonih i nezanimljivih ljudi koji nemaju apsolutno ništa drugo da rade osim da smišljaju svoj sljedeći potez.
Ja od 2011. ne očekujem ništa.
Kao što ne očekujem ni od 2012.
ni 2013. (osim da će zaista doći)

I koliko je ovaj život nepredvidljiv. Jednom stranac ti postane čitava smisao postojanja. Jednom blizak čovjek postane stranac. I stalno se ponavlja. A ti ostaješ u svojoj priči čekajući novi dan, novu epizodu. Nemajući ideje šta će ti se desiti. Ako čekaš da ti se nešto desi, ništa se desiti neće. Ako zaista želiš da promjeniš svoj život: promjeni frizuru, promjeni način odjevanja, promjeni ljude oko sebe, promjeni svoje navike. Promjeni svoje stavove i razmišljanja. Da, znam da je neizmjerno teško. Tvoj uspjeh je proporcionalan tvojoj volji.



komentari

01.01.2011.

Sretna Nova drage, volim vas :)

12.12.2010.

Sve može, nije bitno, suze ili smijeh.♥



Nisam bila tu dugo i znam kako se situacija obično odvija na bloggeru, budeš zaboravljen, kao da te nikada i nije bilo. Definitivno sam sigurna da je moje vrijeme ovdje prošlo, sad su 'neki novi klinci' tu :) Taj period završetka osnovne, početak srednje.. Znaam sve kako ide. I pomalo mi nedostaje to vrijeme. U to doba još nisam imala prilike spoznati pravu ljubav, i šta znači kad nekoga istinski voliš, ali duboko, bez premca ili nekog interesa.

Što je i logično, sve ide sa svojim godinama.
Ja znam da sam uranila sa problematičnim životom, sa problematičnim momkom (uostalom, zar je ikada pravo vrijeme za to?), sa mnogim stvarima koje sam s njim prošla ili uradila ali ne kajem se ni trunke. Jer uspjela sam da doživim ono neograničeno, ono božanski. Iako smo se upoznali u jako kritičnom razdoblju njegovog života. Žao mi je samo što ga nisam znala prije neke 3 godine, kada je zapravo bio 'on' kojeg s vremena na vrijeme izvučem iz njegovog čeličnog omotača. On koji me značajno pogleda kao da nešto hoće da kaže a u stvari je to najbanalnija glupost. Ili koji mi s tolikim ushićenjem kaže da me poželio.
Volim one poglede pune strasti, kad vidim da me želi.

A želim i ja njega, strahovito.

Međutim nešto što vam nikad nisam rekla o njemu, niti ću, nešto grozno što mu je pomutilo svu pamet predstavlja ogromnu prepreku za nas. Zbog koje sam uzela od njega odmor. Moraće da sredi svoj život, svoje navike, svoja razmišljanja. Turska nas je ipak pokolebala. Ja sam postala veliki ters, a on sve nezainteresovaniji. Vjerujem da ne možete naći goru kombinaciju.
Ostaje ovdje još godinu dana, pa onda postoji mogućnost da se vrati gore ili da ostane studirati. Vjerujte da sam izgubila nadu u njega, sve ono što sam polagala je nestalo jer me mnogo razočarao s tim što je odustao. Koliko god obožavam što je tu i što ga viđam, već bih se s vremenom naučila bez njega.

Sve što se desilo, Adi, moji izlasci, razne glupače koje su se miješale.. Sve je, nažalost, tako uticalo na nas.
Opet, tu je 7. januar. To je ta godina dana cijele naše farse. To je datum kojeg željno iščekujem. Tog datuma želim da se s njim ponovo upoznam, želim da krenem sve ispočetka.
Jako volim simboliku.


Stariji postovi

J'adore

Još volim malu beštiju, dragu srcu mom.



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
77477

Powered by Blogger.ba